Studije u inostranstvu – prednost ili “pogrešan korak”?

Postati dio svijeta za mene je oduvijek značilo osloboditi sebe poznatih prostora, otići, doživjeti, iskusiti, naučiti i na kraju kontemplirati ono doživljeno. Sada sam baš u ovoj posljednjoj fazi, fazi kontemplacije (iliti razmatranja i promišljanja) zastala pitajući se: „Jesam li ja to kažnjena što sam u jednom trenutku otišla?“

Pojam odlaska ovdje kod nas ljudi shvataju jednostrano – odlazak za njih uglavnom znači odustajanje od onoga što ti je nebom predodređeno, dakle napuštanje rodnog tla „jer ti se može“. A ja nikada nisam svoje odlaske doživljavala na taj način. Oni su za moj pojam odlaženja oduvijek značili usmjerenje ka boljem, prikladnijem za sebe, dostizanje sklada između „ja“ sada i budućeg „ja“. Bili su to odlasci koji su podrazumijevali isključivo lično usavršavanje. Vođena takvom mišlju upisala sam osnovne studije u Beogradu na Katedri za opštu književnost sa teorijom književnosti ne želeći da upadnem u sistem „biraj: crnogorski ili srpski“, te se s razlogom odlučih za svjetsku (ili opštu) književnost. Nakon osnovnih, započeh master studije u Milanu na Univerzitetu Cattolica del Sacro Cuore baveći se međunarodnim pisanjem scenarija i produkcijom. Bilo je to pravo ostvarenje nekada samo započetih ideja o savremenom pisanju i predstavljanju svoje digitalne priče. Ako sam to ostvaranje mogla doživjeti u Crnoj Gori, odmah mi začepite usta i odbranite svoju zemlju tvrdnjom da sam otišla iako mi je ovdje sve bilo ponuđeno.

2017-03-17-15-13-49-585

Moje ideje i namjere nikada nisu bile protiv mog povratka. Naprotiv. Smisao odlazaka za mene se sastojao u težnji da sakupim spolja sve korisno, sve važno, sve značajno i da se vratim nekada nazad kako bih svom podneblju prenijela iskustvo, znanje i možda prizvala naše kulturne ambicije ili osnažila napredak. Međutim, vrativši se, doživjeh blage nalete državne osude koja se na mene nije obrušila iznenada, naglo i oštro, već se obrušava postupno, sporo ali konstantno, korak po korak sve vrijeme podsjećajući da sam zbog odlaska „kažnjena“. Uvjerena da nisam jedina osjetila blage birokratske osude, pišem u ime svih onih koji su doživjeli makar slično. Nostrifikacija dokumena koja ispod ovog naziva nosi poruku: „Plati dvostruko odobrenje diplome zbog toga što si otišao“, prva je kazna koja me je podsjetila na plaćanje prekršaja u saobraćaju. A onda je, nakon dva mjeseca čekanja da budem ponovo prihvaćena kao ravnopravni akademski građanin, uslijedila nova kazna.

Naime, poštujući pravila o pronalaženju posla i pripravničkom radu prijavih se u Birou za zapošljavanje priloživši sva potrebna dokumenta. No, odmah pri prijemu, moj profil odložiše sa strane uz objašnjenje da ne postoji šifra pod kojom bih mogla biti svrstana s obzirom na to da sa sobom nosim diplome njima nepoznate struke. Kažu: „Morali ste se opredijeliti za neki od jezika, ili crnogorski ili srpski, jer u našoj Prosveti na postoji smjer opšte književnosti…“ Na drugu diplomu odreagovaše ovako: „Pisanje scenarija i produkcija? Tako nešto ne postoji kod nas…“. „Vrijeme je da izmislite“, odgovorih. A onda, nakon sedmicu-dvije dobih svoje novo zvanje, kratko i jasno – filolog! Svesti dvije međunarodne diplome na jednu riječ koja pri tom samo stotim dijelom opisuje vašu struku, dovodi do jednog te istog zaključka: kažnjeni smo od strane sopstvene države zbog toga što smo u jednom trenutku svog mentalnog usmjerenja odlučili otići i usavršiti sebe. Svedeni na šifru koja nas ne predstavlja, ostajemo zarobljeni u sistemu koji nas zapravo nije dokučio.

Ono što ipak ostaje u nama i što nam ne može biti oduzeto, jeste lična prezentacija koja je u ovoj neadekvatno sazdanoj prosvetnoj mašini, jedina mogućnost izlaska iz šifre i kalupa. Oslobođeni od birokratkog sistema koji nas je upravo kaznio za prikupljanje znanja okolo, imamo priliku da se predstavimo živom riječju. Kroz nju iskazujemo sebe, prilažemo pravu diplomu i potvrđujemo besmisao u koji smo morali upasti samo zato što smo odlučili da se vratimo i doprinesemo napretku i edukaciji. Tek sad mi pade na pamet da sam se upravo predstavila i da sam to uspjela da učinim izašavši iz šifre! Izgleda da ima smisla!

Uvjerena u bolje sutra,

Bodlerova ljubavnica

Advertisements

2 thoughts on “Studije u inostranstvu – prednost ili “pogrešan korak”?

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s