To Do lista – treba li da bude ista?

Kada sumirate proteklo vrijeme, kada analizirate minule postupke i isticane stavove, kada sabirate i oduzimate od zbira počinjene greške, da li vam se desi da zaboravite odakle ste krenuli i gdje želite stići? Ili samima sebi postajete daleki i nedokučivi samo zbog toga što ste u jednom trenutku zaboravili da postavite pred sebe sopstvena očekivanja? Ono što sam upravo predočila na složen (možete reći i nejasan) način danas možemo prevesti u termin „To Do lista. Dakle, krenimo iz početka: kada ste poslednji put napravili sopstvenu To Do listu bez da u tuđim listama vidite svoju?

Listajući Instagram stranice poslednjih dana često sam nailazila na To Do liste, ili mi se makar tako učinilo na prvi pogled. Pomislih, dobro je, ciljevi i planovi i dalje postoje, nismo se baš svi pretvorili u obezglavljene muve koje lete naokolo očekujući spontane nalete životnog vjetra. Ipak, ubrzo shvatih da moji virtuelni Insta prijatelji dijele jednu te istu To Do listu. Izgleda da se ova virtuelna priča odigrala ovako: jedan od onih ambicioznih kreatora sopstvenih ideja i ciljeva podijelio je svoju ličnu verziju planova za budućnost, a onda su se ostali (lijeni da na papir stave svoja očekivanja od budućeg sebe) „nakačili“ na tuđe životne namjere. Ostalo im je samo da pored svake stavke umetnu jedan štrik (ukoliko su cilj ispunili) ili minus (ako je misija ostala nedovršena). I tako, tuđa To Do priča postaje zajednička za sve nas!

Pošto se neočekivano suočih sa jednoličnošću ljudskih profila, zapitah se da li isti spisak želja i ciljeva treba da prisvojim kao svoj. Ili ipak treba i dalje slijediti činjenicu da ono što nas međusobno dijeli jesu upravo raznolikosti očekivanja. Čini mi se da nije baš svima penjanje na Ajfelov toranj primaran cilj u narednoj godini, ili možda plivanje u bazenu punom ajkula, ili dobijanje sertifikata iz kursa za novinare, ili kupovina kućnog ljubimca hrčka, ili dobijanje NIN-ove nagrade za najbolji roman… Dakle, smisao postojanja i djelanja nalazi se upravo u nepojmljivim razlikama koje nas čine autentičnim individuama, nikako kloniranim skupovima jedinki.

Najzad, ako Novu godinu već nazivamo novim početkom (mada ne uočavam sasvim zašto novi početak ne bi mogao biti bilo koji dan u godini), onda ona zaslužuje jedinstvenu To Do listu koju ćete posvetiti samima sebi, a koju u skladu sa sopstvenim željama možete ili ne morate podijeliti sa ostalima. Njena jedinstvenost potiče od vaših i samo vaših budućih ciljeva, zamišljenih ostvarenja, jasno definisanih očekivanja (ne od života nego od sebe) i sistematski vođenih planova i programa. Ako ste zamislili svoju To Do priču, ne potiskujte je mislima već je prenesite na papir. Kada svoje misli ugledamo u obliku riječi, onda ih teže zaboravljamo i zanemarujemo, te one postaju svjedočanstvo ili ugovor koji smo potpisali sa samim sobom. A ugovore ne valja kršiti…

U fazi potpisivanja sopstvenog ugovora,

Bodlerova ljubavnica

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s