Putovanje – album doživljaja

adventure-atlas-business-1051075

Putovanja – najsadržajnije ekspedicije u koje se čovjekov um može upustiti, najsnažniji doživljaji neotrkivenog parčeta zemlje u kojem kultura niče prije nego što joj uhvatiš smisao, odlasci koji u svojoj suštini nagovještavaju lično ispunjenje duha i tijela… I opet putovanja – otkrića ne samo tuđeg, već i sopstvenog podneblja, podsticaji na rađanje novih ideja koje dobro sprovedene postaju nova putovanja… I opet putovanja… i tako u nedogled…

Želja da o pojmu putovanja pišem čim sam sletjela na podgorički aerodrom, snažan je dokaz još snažnijeg utiska koji na mene ostavlja istraživanje novog prostora. Kada vam se desi da u jedno putovanje smjestite sva svoja idealistička očekivanja (koja se na kraju ispostavljaju kao moguća i istinita), počinjete da vjerujete da ideja o putovanju još uvijek u sebi ima nekakvu sakralnu konotaciju. Istorijske ličnosti su to najbolje znale i osjećale, jer mi se čini da su se sa svakog putovanja vraćale mentalno prosvijetljene.

A onda nam se desilo ono zbog čega nam je smisao posjete drugom mjestu izmakao i gotovo nestao. Počeli smo da vjerujemo da nismo otišli ukoliko taj podatak nismo podijelili sa javnošću. Tako je naš obilazak nove teritorije dobio ulogu „hvalisanja“ – „ja sam tamo, a ti si i dalje na istom mjestu“. I dok dijelimo sa ostalima baš svako parče našeg proputovanja, u haosu besprekorno uređenih fotografija, gubimo sebe. Počinjemo da se pitamo: „Zbog čega putujemo? Zbog ličnog ispunjenja? Ili ipak sopstvene utiske rado prepuštamo drugima?“

Negdje između Ljubljane i Podgorice, na visini od 10.000 metara, među gustim sniježnim oblacima i stanicama Luxury magazina (avionsko izdanje ugostiteljsko-turističke priče) zaključih da je smisao svakog mog odlaska, doživljaja i povratka sažet u edukaciji, a zatim i u svakoj vrsti mentalnog zadovoljstva. Bez obzira na svrhu i cilj putovanja ono je uvijek u svojoj srži imalo edukativni potencijal, pa čak i onda kada putujemo isključivo da bismo promijenili prostor. Učiti dok posmatraš pejzaž, dok analiziraš profile ljudi sa kojima si upravo pronašao konac zajedničke priče, dok se gubiš nepoznatim ulicama, dok savladavaš nesigurne korake stranca, dok degustiraš gastronomske specijalitete, dok stojiš pred slikom nepoznatog autora u kojoj uočavaš svijet za koji nisi znao da postoji, dakle učiti iz svake milisekunde svoje prisutnosti “ovdje i sada”.

I tek onda kada se zagledate i zamislite nad svrhom i razlogom svoje posjete novom prostoru toliko da zaboravite da fotografiju podijelite sa drugima, ostvarujete neraskidivu vezu između svog pustolovnog bića i svijeta koji se pred vama otvorio kao album sa slikama. Dijeljenje utisaka i sopstvenih saznanja u obliku fotografija posmatrajmo samo kao edukativni proces, odnosno slikovni putopis, koji će koristiti onima koji znaju čitati sliku. Tada će pojam putovanja povratiti istorijsku važnost i snagu svog nepredvidivog sadržaja.

Putnik sa utiscima snažnijim od stvarnosti,
Bodlerova ljubavnica

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s