Kada se spoje ideje i posao

idea-1289876_1920

Juče sam, sjedeći za radnim stolom svog novog radnog mjesta, uhvatila sebe kako čitam i ispitujem enološku tradiciju poznatog crnogorskog vina razmišljajući pri tom uz koju vrstu jela bi se najbolje uklopilo. Shvativši da sam svu svoju kreativnu energiju usmjerila na ukus slatkog grožđa (koje se negdje daleko u ukusu miješa sa sokom maline) i kremu od bijelog tartufa pomiješanu s gorčinom pečene bruskete, priznah samoj sebi da sam najzad upoznala svijet izvan beletristike, jednako skladan i magično neopipljiv. Uživati u novoj priči koju pri tom ne pričam sama, već je slušam (upoznajući ukuse), iako joj ne umijem nagovijestiti ishod.

Prihvativši ideju da se bavim poslom koji sebi nikada nisam ciljano namijenila, počela sam preispitivati granice između onoga što istinski volim i u čemu se pronalazim sasvim, i onog drugog što ne poznajem i u šta se teško uklapam. Nakon nekoliko mjeseci nužnih monologa počela sam da vjerujem da granica između ličnih afiniteta i neobičnih okolnosti ponekad popušta i dozvoljava miješanje između onoga što smo istinski mi i onog drugog što bismo takođe mogli biti (bez da poništavamo svoju suštinu). Moj lični primjer najjasnije prikazuje ono o čemu sada pišem (a o tome upravo govorim zato što znam da primjera ima više nego što mogu zamisliti) i nadam se da može biti od koristi onima koji su trenutno u nekoj vrsti poslovne nedoumice. Od bavljenja književnošću sam toliko vidno odskočila da sam se u jednom momentu pronašla u marketinškoj ulozi, a zatim sam otišla dalje i trenutno opipavam teren koji volim nazvati “biranje i uklapanje”. Odnosi se na ulogu referenta nabavke najkvalitetnijih delicija koje na naše primorje dolaze iz inostranstva. I gdje je tu književnost, pitala sam se. A onda sam shvatila da mi ponekad iskakanje iz umjetničkog okvira pruža neku vrstu mentalnog osvježenja, ali mi ujedno i nudi priliku da pronađem sebe na novom mjestu i nametnem svoje umjetničke sklonosti tamo gdje sam sumnjala da uopšte mogu pronaći prostor za razvoj.

Kad eto ga… prostor za budući “Food and Travel” časopis, prostor za posjetu najboljih prehrambenih sajmova, otvaranje prostora za degustaciju najfinijih ukusa, inovativnost i kreativnost… Stvar je u idejama!

Kada vam se posljednji put desilo da o svom poslu (kakve god prirode bio) govorite pohvalno i uz neodoljivi entuzijazam? Kada ste poslednji put sebi priznali da volite ono čime se bavite? Da li je uopšte takva izjava ikada doživjela izlazak na vidjelo? I posljednje pitanje, ali ključno za dalji razvoj teme: da li ste dozvolili sebi da pronađete poslovni kutak u kojem imate pravo oživjeti ono što zaista jeste? Čak i onda kada vjerujete da nije moguće uklopiti sebe (odnosno svoju oblast zanimanja) sa prirodom posla kojem ste se trenutno posvetili, odnekud izraste tačka u kojoj se lična interesovanja i poslovne okolnosti susretnu i spoje! Tada nastupamo mi, sve do tada skriveni talenti nekih novih priča čiji smo nesvjesni kreatori.

I dok zamišljamo, izmišljamo i promišljamo kako bismo ideju o idealnom poslu uklopili u poslovnu stvarnost, obično propuštamo činjenicu da nas od maštanja dijeli jedna mala misao ili samo sitna tačka iz koje jednog dana može izrasti čitava poslovna imperija.

Obnovljena poslovnim poletom i iznenadnim entuzijazmom,

Bodlerova ljubavnica

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s