Virtuelna predstava i ostale maske

social-media-3758364_1920

Sjede njih dvoje tako… Ona na samom ćošku kožne garniture gotovo spremna da sa nje padne, ukoliko to ne bi privuklo pažnju ostalih gostiju restorana… A on zavaljen u ugao zajedničkog mjesta, zamišljen nad čašom crnog vina, odavno odlutao iz nelagodne stvarnosti… Izdaleka se stiče utisak da samo dijele sto prisiljeni na susret zbog prevelike gužve u prostoriji. Da se ne čuje muzika, moglo bi se reći da su upali u provaliju vječne tišine iz koje niko nikada nije izašao govoreći. Njih dvoje, u istom društvu, a daleko usidreni, bliski mislima, a udaljeni istinom, zajedno, a sami… No, u momentu čiste ženske (ne)promišljenosti, ona ekran telefona primiče svom licu. Suočena sa mišlju da ne sjedi sama, lijevom rukom tapka svog saučesnika u ćutanju, te zajedno uz blagi smiješak prave prvi selfi.

Ovako zamišljen i ispričan, ovo bi mogao biti najkraći tekst koji sam ikada napisala. Koncizan, sažet, jednostavan, a pogađa suštinu. Tačka. Ipak, vjerujem da tematika koja nas je učinila glavnim junacima priča sličnih ovoj,  zaslužuje bogat opis i surov osvrt na ovu osiromašenu socijalnu pojavu. Pošto sam postala sumnjičava da će ovo dvoje za susjednim stolom ikada moći da odgovore na sljedeća pitanja, ja sam ih postavila sebi i podijelila pišući: Da li ćemo ikada uspjeti da spojimo virtuelnu sliku sebe sa onom okupanom istinskim životom? Da li postoji opravdano raskinuta veza između nas koje dijelimo sa drugima i nas koje krijemo od drugih? I da li je pojam „uljepšane realnosti“ počeo da prevazilazi granice podnošljivog?

Potreba da predstavi i smjesti sebe u najbolje moguće okvire, čovjeku je oduvijek bila jedna od primarnih ambicija. I za moj pojam samoprezentacije to je razumljiv postupak, prirodan, pohvalan i hrabro promišljen. Kad se utisci saberu i oduzmu, ko nas, najzad, može predstaviti bolje, jasnije i s preciznijom namjerom od nas samih? Međutim, problem leži u činjenici koju mnogi još uvijek nisu prisvojili i nazvali činjenicom, već samo „trenutnim stanjem“ , a nelagodna činjenica modernog socijalnog doba optužuje nas da smo lažni predstavnici sebe u koje ni sami ne vjerujemo. Kada se ugase svjetla, kada nas ispuni prazan prostor i kada pustimo misli da lete po sobi bez da besomučno udaraju o ekran, da li i dalje prepoznajemo sebe u slici koju smo podijelili sa drugima ili u njenu formu istinski sumnjamo? I odjednom nam nije dovoljno što smo obmanuli sebe, već odlučujemo da odemo korak dalje i da obmanemo i one pored nas… da s predumišljajem ili bez njega prevarimo i odnos koji gradimo.

Ono dvoje sputanih na svim mogućim nivoima (i mentalno, i emotivno, i virtuelno, i realno) još uvijek sjede tamo u verbalnoj provaliji. Obmanjeni (od strane sebe samih). Ugao iz kojeg gledaju napred nije se izmijenio ni za nekoliko stepeni. Nesvjesni da se nad njima može nadviti nestvarno velika priča, i dalje dopuštaju da iz njih ćuti golemo nezadovoljstvo, dok društvena platforma na koju su prikačili amaterski odglumljene osmijehe, sakuplja srca, poljupce i pohvale. I tako se standardi pomijeraju, virtuelni svijet ih navodi da rastu, a u realnom opadaju brzinom komete.

Odmičemo daleko od suštine formiranja društvene mreže i virtuelne stvarnosti (kakav oksimoron!) čija praideja vodilja sasvim sigurno nije podrazumijevala obmanu sebe i društva, već razmjenu lijepog i korisnog sadržaja sa onima koje takav sadržaj zanima. Ne „ja“ po svaku cijenu i u svako doba, ne „moj ogoljeni život u fazama“, ne „moji emotivni odnosi svedeni na par usiljenih osmijeha u pauzi za ručak“… Shvatiti i prihvatiti insta-priču samo kao prikaz stotog dijela svoje ličnosti jedina je ispravna slika virtuelno prisutnog sebe. Svaka druga je ili pretjerana prisutnost među ljude-strance ili histerija u slikama proizišla iz životnog nezadovoljstva.

Za onu sliku blisku istini koju čuvamo u ličnom svijetu,

Bodlerova

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s