Sudar polovina (ili ples na pola)

ballerina-2878011_1920

„Dame i gospodo, čast nam je da Vas ugostimo uz italijansku večeru, toskansko vino, prijatan ambijent i muziku koju za Vas svira trio XXX. Zato gospodo, pozovite svoje ljepše polovine na ples i uživajte večeras“, poručuje direktor hotela Y.

Polovine (ljepše, ružnije, nasmijane, zbunjene, stidljive, s ukusom ili bez njega), koje je direktor upravo prozvao, ustaju nesvjesne da su upravo ponižene i započinju ples. Smještene na sredini plesnog podijuma, drže za ruku svog partnera ili ga grle… I tek tada, upotpunjuju svoju polovičnost, postavši cjelina. Ako, kojim slučajem, ispuste ruku onog drugog ili se fizički odvoje (što zbog neudobnih potpetica, što zbog nedostatka ritma), oni ponovo postaju polovine – pola ženskog i pola muškog bića. Jer, ako niste znali, mi smo jedinke rođene na pola, mi smo, dakle, polujedinke… Tako polovične rastemo, polovično se razvijamo, stvaramo svoj mali polu-svijet, sanjamo polu-snove, hodamo na pola koraka, mislimo cijelom svojom polovinom i čekamo da nas druga polovina domisli! I ne znam otkud vam ideja da cjelina postoji kad sve su prilike da je nikada nismo doživjeli niti joj bili bliski postojanjem. Cjelina nam je, izgleda, preveliki životni izazov, pa smo se bezrazumno priklonili odnekud izrečenom predlogu da budemo samo pola.

Sve sam bliža tvrdnji da “polovina” ni u kom slučaju ne može nositi pozivitnu konotaciju, pa tako pola istine ne zadovoljava onoga koji istjeruje pravdu kao što to čini istina u cjelosti; pola kolača ne umiruje želju za slatkim kao cijeli kolač; pola knjige ne donosi kompletno saznanje kao knjiga pročitana do posljednje stranice… A onda smo negdje u polu-neredu polu-riječi odlučili da smjestimo i čovjeka… Oprostite, pogrešno se izrazih, ne čovjeka, već polu-čovjeka! Odakle uopšte potiče ideja o čovjeku kao polovini? Čisto sumnjam da bismo prve civilizacije smjeli optužiti za takvu mentalnu podvalu… Meni sva ta priča miriše na savremenu glupost nastalu onoga trenutka kada je čovjek osjetio potrebu za svojom dopunom ili ispunjenjem u emotivnom smislu. I tako, vapeći za nečijom ljubavlju, pažnjom, proseći za tuđe prisustvo, pronašao je nekog ko takođe prosi i nazvao ga, ni manje ni više, svojom drugom polovinom.

Kad vas je to pola zadovoljavalo bolje od cjeline? Izgleda da smo ili prirodom naklonjeni skromnosti ili smo samo pretjerano otupjeli u ljudskoj nepromišljenosti i nezamišljenosti. Vođena socijalnom ograničenošću, žena je pristala da svoju ličnost i autentičnost svede na naziv “ljepša polovina”, dok je muškarac pristao na ideju da sebi (ne)ponosno pripiše termin “jača polovina”. Kada ove dvije ljudske nepotpunosti slijepimo u jedno najzad dobijamo duhovnog i tjelesnog hermafrodita još uvijek nedovoljno potpunog da dobije uvid u svoju spoljašnjost. Slijepljeni i zakrpljeni jedno drugim hodaju nesvjesni svoje nedovršenosti ne primjećujući da svojom prezentacijom zasmijavaju žive, razumne i snažne cjeline koje posmatraju izdaleka.

Dragi polovi, poštovane nepotpunosti i najzad cijenjene polovine, vrijeme je da pokušate da se svom svojom cjelošću nosite sa naučnim dokazima da ste cjeline i da vas niko nikada nije presjekao na pola. Kao takve, dakle, kao cijeli ljudski oblici prirodom vođeni, tragajte za drugom cjelinom čija je uloga emotivno zadovoljenje, a ne popunjavanje vaših tjelesnih i mentalnih rupa.

Uz poštovanje vaše skromne polovičnosti,

Bodlerova ljubavnica

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s