Refesticon i Dvostruka istovremenost pisanja

27-8-rol-ap-promocija1

Dana 8. septembra 2019. godine obilježen je Međunarodni dan pismenosti (i pobjede obrazovanja nad nepismenošću). Tim povodom u Kotoru je organizovano predstavljanje Festivala fantastične književnosti, koji zapravo traje već punih sedam godina, a koji nosi ime Refesticon. Oformljen je u BIjelom Polju (moliću, bez predrasuda) od strane direktora Radija Bijelo Polje, gospodina Dragića Rabrenovića, koji je svojom kreativnom energijom učinio da festival poprimi regionalne razmjere (a sve su prilike da su njegova snaga i kvalitet prepoznati i van granica bivše Jugoslavije). Ove godine imala sam priliku da se približim fantastici i doprinesem njenoj reinkarnaciji ovdje (u svijetu koji zaboravlja da piše, a kamoli da misli o fiktivnom). Građenjem autentičnog simbola fantastike (u ovom slučaju Zmaja), festival Refesticon navodi nas, zaljubljenike u pisanu riječ, da izmjestimo svoje misli iz svijeta stvarnosti i preselimo ih u imaginaciju. A to je ono za čime čezne svaki pisac… Tako je i za mene postavljanje novog svijeta i nove pozornice na kojoj oživljava misao, predstavljalo spisateljsku avanturu, literarni izazov na koji sam odgovorila pričom „Monolit“.

Priča je na stranicama bloga već odavno predstavljena u punoj veličini (bodlerovaljubavnica.home.blog/2019/06/10/monolit/), zato joj neću poklanjati puno vremena (ostavljam čitaocima da je interpretiraju na svoj način). Međutim, želim podijeliti sa vama jednu novu misao, sasvim književnu (i pomalo životnu, jer šta to može biti sasvim književno a da nije u isto vrijeme i životno?), koja nema puno dodira sa onima koji ne poznaju pisano, ne razumiju književnost, ne sarađuju s knjigom… Dakle, za one polupismene (i poluusmene), prvi pasus će biti sasvim dovoljan i ne preporučujem da čitaju ostatak. Oni drugi, odabrani (jer oduvijek vjerujem u podjelu publike na masu i elitu, i nemam namjeru to da krijem) imaju priliku da zarone u novu književno-filozofsku dimenziju. Nju mogu nazvati jednostavnijim riječnikom – uporedno pisanje.

20190909_124023

Dok sam pisala, dakle, priču “Monolit”, znajući pri tom da moja koleginica, Vjera Banićević (profesorka književnosti i direktorka Radio Kotora), odgovara na istu temu o Zmaju nad Vražjim firovima, iskrsla je jedna neobična književna ideja, iznikla iz Vjerinih i mojih misli i počela da oživljava i dobija sve veći smisao. Ponudile smo, naime, našim junacima posebnu privilegiju. Jer, znate, kada se pisac zaljubi u svog junaka onda se dešava nešto nadstvarno što prevazilazi fantastiku kao takvu i traži upravo suprotno – traži stvarnost kao svoju potporu. Mi smo se, dakle, usudile da nad svojim pričama i junacima izvršimo književni eksperiment. Nazvale smo ga dvostruka istovremenost pisanja. Pod tim pojmom podrazumijevamo, zapravo, dugotrajan proces sastavljen iz različitih faza, od osmišljavanja junaka, pisanja priče, stvaranja, pa na kraju i čitanja… da bi se konačno desio susret! Tako smo se i mi kao autorke, gradeći priče kao sasvim zasebne cjeline, susrele tek nakon napisanih priča, neupućene u nastanak i razvoj one druge uporedne priče. Ta nepredvidivost u koju smo se upustile pišući, ne znajući, dakle, kako teče priča one druge (ne poznajući ni početak ni kraj pisanja) postala je naša stvaralačka draž. Tek nakon napisanih priča podijelile smo jedna drugoj svoj rukopis. I eto susreta! Naša dva junaka (odnosno moj junak i njena junakinja dakle, muški i ženski lik), u nekom književnom trenutku na sredini pripovijedanja, ostvarili su susretanje. To sastajanje junaka iz različitih priča i dolazak do njihovog zajedničkog odredišta nazvale smo zlatnim prejsekom, momentom u kojem se naše odvojene i zasebne priče presijecaju i spajaju u novonastalu. U ovom slučaju mjesto susreta bila je Đalovića pećina – božanski krojen prostor pred kojim niti jedan pisac neće potisnuti nadahnuće. Eto tako naše priče postaju pokretne, a junaci prilikom susreta postaju stvarni. To svakako otvara mogućnost dalje nadgradnje koja iz kratkih priča može prerasti u roman, i to u jedan sasvim nepoznati oblik pripovijedanja koji se sastoji iz dva načina pisanja, dvije povezujuće teme i dva misaona toka… U tom susretu na sredini knjige završava imaginarno i počinje život.

Priča „Monolit“ čija sam autorka (knjiga u kojoj se nalazi nosi naslov Zmaj Vražjih firova” i može se pročitati u kotorskoj gradskoj biblioteci), nastala je iz namjere da povežem fantastiku sa nečim sasvim životnim i realističnim. Moj junak ne traga za mistikom (iako na nju na kraju nailazi i spoznaje je), već upravo suprotno – traži istinu, traži odgovore na pitanje šta mu je „oduzelo“ oca. Ta igra sa preplitanjem realnog i fantastičnog oduvijek je privlačila moju pažnju koja je počela da se budi još na prvoj godini fakulteta na predavanjima profesora Zorana Živkovića (koji je bio i počasni gost  festivala Refesticon) koji je često naglašavao taj zanimljivi dijalog između stvarnog i fiktivnog. I baš odatle, privržena dijalogu kao posebnoj formi književnog diskursa, navodim junake svoje priče na razgovor. Oživjeti fantastiku u ovom slučaju za mene je značilo oživjeti mrtvu materiju pećine nad Vrajžim firovima, te sam osamnaest metara velikom stalagmitu dodijelila ulogu mitskog stvorenja koje, izvrnuto naglavačke, diše i podučava životu sumnjičavo ljudsko biće. I upravo u tom dijalogu između mitskog i krajnje realističnog života ugnijezdila se suština mog pripovijedanja – trajanje kroz vrijeme i vjera u postojanje svjetova mimo onih opipljivih! Istorija i mitologija oduvijek su imale nešto zajedničko, a to je vjerovanje. Zato moj junak na kraju razgovora iz Đalovića pećine izlazi s novom istinom – svjetovi se podudaraju ako vjeruješ. Tako se i svijet Vjerine priče negdje podudario s mojim svijetom… izgleda…

Pretjerano zamišljena i književno nadahnuta,

Bodlerova ljubavnica

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s