Lektura

Odlučili ste (ili ste prosto primorali sebe) da svoj stav o nečemu prenesete na papir. Nakon nekoliko dana (ili mjeseci) mukotrpnog piskaranja, napokon ste svoje misli priveli kraju. No, slijedi momenat u kojem se treba vratiti na početak i ispraviti sebe samog, iako niste sasvim sigurni gdje leže neoprostive greške. Tu nastupa nova faza kroz koju svaki rad mora proći – lektura.

Zamislite da gradite kuću. Podigli ste zidove i stavili krov, napravili prozore i vrata, popločali pod… A zatim ste se zaustavili, vjerujući da se već sada možete useliti u novi dom. U praznini prostorija koje su vas obgrlile hladnoćom, shvatate da vam nedostaje namještaj – ono što svakom domu daje kompletnost.

Eto skladnog poređenja koje funkciju i značaj lekture najbolje opisuje!

Lektura kao postupak čitanja i ispravljanja cjelokupnog rukopisa, korigovanje gramatičkih, jezičkih i stilskih grešaka, postala je neizostavan dio retorike i pisanja. Ona, kao poseban postupak u pisanju, podrazumijeva primjenu skupa jezičkih pravila, koja ne mora nužno znati svako ko se odlučio da nešto napiše.

Da bi svaki seminarski rad, diplomski rad ili master rad (ili bilo koja vrsta pisanja koja zahtijeva svoje formalnosti i visok stepen pismenosti) bio prihvaćen i priznat kao potpun i pismen, potrebno je podvrgnuti ga lekturi i korekturi.

Bavljenje književnošću i jezikom dopustilo mi je da preuzmem na sebe upravo ulogu lektora. Dakle, bavim se ispravljanjem svih vrsta tekstualnih grešaka (što, naravno, ne znači da preuzimam na sebe pisanje kompletnih radova). Svaki ozbiljan pisani rad nema svoju primarnu funkciju sve dok ne bude očišćen od pogrešnih rečeničnih sklopova i lapsusa, te stoga zaslužuje adekvatnu ispravljenu verziju sebe.

Ovaj podatak namijenjen je onima koji vjeruju da njihov pisani rad zaslužuje postizanje smislenosti i pismenosti.

Detaljnije informacije o ovoj oblasti možete pronaći pišući na mejl tijana.guskic@gmail.com