O meni

Dragi čitaoci, posjetioci, zaljubljenici u čari priče,

Oduvijek vjerujem da je smisao svakog pisca i poznavaoca književnosti u njegovoj snazi govora, pisanja, stvaranja imaginarnog, prepričavanja stvarnog, rušenja granica između virtuelnog i realnog, kritikovanja neupućenosti, ismijavanja gluposti, razaranja priče na komade kako bi bila ponovo sastavljena… U tom literarnom projektu prepoznala sam svoj poziv.

Pripadam onima (koji, čini mi se, vremenom vrtoglavo izumiru) koji vole pisanu riječ jednako koliko se lagodno prepuštaju usmenom diskursu, i zato govorim o svemu što mi dotiče misli: o društvenim pojavama, megalomanskim idejama, skrivenim istinama uma (koje se plašimo priznati naglas), o podsvijesti i njenom naličju, o svijesti i njenim skrivenim namjerama, o literarnim uspjesima i propastima, o čulnim nagonima kojima naša bića teško odolijevaju, o neukosti (prema kojoj ne umijem sakriti surovost), o istini koju svi neumorno tražimo, a koje se ujedno i najstrašnije plašimo…

Sebe sam davno navela na ideju da pišem, a taj podatak upotpuniću priznanjem da sam ljubav prema literaturi krunisala diplomom na Katedri za opštu književnost sa teorijom književnosti, u Beogradu. Suvišno je, dakle, uvjeravati vas kako, pobogu, neodoljivo volim književnost i kako sasvim solidno pišem. Zvučalo bi nepotpuno, smiješno, gotovo patetično i upravo neuko. A neukosti se, rekoh, klonim.

Čvrsto vjerujući da treba slijediti umjetničke instikte, svoju težnju da pričam i pišem ispunila sam posdiplomskim studijama u Milanu na Master programu International Screenwriting and Production (Pisanje scenarija i produkcija). Učeći o pisanju filmskih scenarija došla sam do saznanja da život koji živimo možemo pretočiti u filmsku priču, ne zato što ga živimo filmski, već zato što ga možemo učiniti filmom. Zato kreiramo svoju filmsku traku po sopstvenim kadrovima koji nam se sami nametnu, ličnim nahođenjima, dominantnoj tematici i krajnjim ciljevima i njihovim odudaranjima od željenih ishoda – odatle i dijelimo filmski sadržaj po žanrovima, te nekome pripadne psihološka drama, nekome ravna i površna romantična komedija, neko se zadovolji fantastikom, a neko upadne u surovi horor…

A sociološko stanje u kojem smo svi učesnici i kreatori navelo je ono misaono u čovjeku da se pita kako spasiti sebe od “opasnih žanrova” i na koji način navesti društvo da sagleda sliku van postavljenih okvira. Možda se bavimo uzaludnim poslom, ali njegova poenta zapravo leži u namjeri da probudi i osvijesti samo one spremne na stvaranje sopstvene slike koja prevazilazi društvenu dvodimenzionalnost i spoznaje dubinu: onu poslovnu, emotivnu, psihološku, pa i kritičku.

Poenta mog pisanja sastoji se u dijeljenju (književnih, društvenih, filozofskih) stavova, ideja, ali i u kritici na koju nas je društvo, svojom nedoličnom pojavom, samo navelo. Pa ipak u tekstovima koje posvećujem nama samima želim postići i dotaći suštinu stvaranja i pružiti čitalačko zadovoljstvo, smijeh, bijes, kreativnu ideju, tugu, žal, nostalgiju, ali nikada lažnu predstavu o životu u kojem svi učestvujemo.

Bodlerova ljubavnica

 

 

Advertisements