Ko mi to sjedi na ramenima?

Skoro svakog dana desi mi se ono što u kolokvijalnom govoru volimo nazvati „pomračenje uma“. Za moj pojam pomračenja to znači momenat u kojem se blisko susrećem sa svoje dvije jednako obistinjene ličnosti: sa onom krajnje ljudskom i sa onom drugom koja se uvijek graniči sa animalnom da ne kažem đavolski sazdanom. Da bih sasvim […]

Read More Ko mi to sjedi na ramenima?

Insta(nt)gram

(zahvalna prijatelju na nesvjesno predloženoj tematici) Jutros mi se naročito žurilo da ispijem kafu u roku od dva minuta. To sam učinila hitro kako bih ubrzala početak jutarnjeg sastanka u firmi. A sve to opet imalo je uske veze sa daljim dnevnim planovima koje sam slikovito smjetila u nekakve šarene kocke svoje svijesti kako bih […]

Read More Insta(nt)gram

Bez prepreke na usnama

Kolika je razlika između govorenja i ćutanja i da li su oba verbalno-neverbalna procesa jednako učinkovita? Možda problematika oba tipa ispoljavanja sebe nude neku vrstu ispunjenja, i možda njihova eventualna prikladnost zavisi od trenutka. Ako me pitate u koji tip vrijednovanja riječi radije vjerujem, odgovoriću da se i dalje silovito držim govorenja! I čini mi […]

Read More Bez prepreke na usnama

Čitati ili ne čitati, pitanje je sad

Jedan od najopasnijih tuđih strahova na koji sam i sama reagovala strahom bio je onaj pitomo prikriveni strah od čitanja… i onaj drugi, jednako opterećujuć strah od pisanja… U komunikaciji sa sagovornicima često sam nailazila na nespretna odstupanja od namjere da iskažu ozbiljno literarno znanje iz oblasti koju vole ili da eventualno prilože profesionalnu tvrdnju, […]

Read More Čitati ili ne čitati, pitanje je sad

Stvarati na oba plana

Šta je, zapravo, književnost i da li se isplati voljeti je? Da me je neko u srednjoj školi pitao šta želim postati i na koji način uspjeti, sasvim sigurno bih odgovorila: „Želim biti pisac.“ Stvaranje sam u to doba razumijevala isključivo kao umjetnički doprinos sebi i svijetu koji utopljen u svakodnevicu vapi za čitalačkim mirom. […]

Read More Stvarati na oba plana

Doživotni Učesnik (skrnavitelj smisla borbenosti)

Bio jednom jedan fini gospodin po imenu Učesnik. Smisao njegovog postojanja i trajanja sastojao se u jedinstvenoj ideji koju nagađate iz imena – učestvovati. Biti, dakle, dio takmičarskog procesa, spektakla, organizacije i kolektivnog djelanja svojom pojavom, prisustvom, odnosno, učešćem. Pripisao on sebi tako ulogu vječitog učesnika koji se, za razliku od takmičara, isticao više u […]

Read More Doživotni Učesnik (skrnavitelj smisla borbenosti)