Taj čovjek što vjekovima stoji uspravno, tako da ga uvijek vidimo, satkan od časti i razuma, ljut i uznemiren nad mogućim izginućem sopstvenog duha, pita se da li se istorija samo nekako prividno ponavlja. Čini mu se da je uvijek slična (ako ne ista) i da sve one epohe, vjekovi koji ih čine, i godine … Continue reading Ustanci, pobune, ratovi →

(riječ roda nastala je od crkvenoslovenske riječi jerodij, koja vodi porijeklo od grčke riječi erodios ekvivalentne riječi majka ili ljubav) Kada mislim o rodama, a posljednjih nekoliko dana mi se ta misao žestoko nameće, ne mogu a da u sjaćanje ne prizovem sve što znam o njima, njihovom porijeklu, simbolici, mjestu stanovanja, pa i onoj … Continue reading Vratiće se rode? →

Ko nam je rekao da su zvijezde neuhvatljive i predaleke za naše ruke? Da se ne vide jasno i da ne sijaju dovoljno snažno kao što nam se čini... Da nisu bogzna kako tople i jasne, već da su hladna i prazna nebeska tijela koja su se sasvim slučajno zalijepila za svod u koji stalno … Continue reading Ko smo sebi? →

Ako se ikada i desi da napišem taj drugi roman (nije da mi se ne da, ali na neki način mi, ipak, izmiče) on će svakako imati mnogo veze sa onim motivom koji i danas zauzima poveći prostor moje pažnje - s vremenom. Vrijeme me je oduvijek (možda i onda kada nije trebalo da mu … Continue reading Zaključana (zaposjednuta) →

Nekoliko nedjelja prije nego što ću napisati ovaj članak bavila sam se preuređivanjem svog malog prostora u kojem je trebalo napraviti nekakav novi red, uspostaviti nekakav jasan raspored u kojem bi staro ostalo na mjestu, a novo moglo stati negdje između. U tom svom dosta sabijenom prostoru od par polica, drvenih vješalica i nekoliko fioka, … Continue reading Sitni sakupljači →

Koliko bi bolje bilo kada bismo umjesto bilo kojom valutom bogatstvo mjerili godinama. Nekako mi se čini da smo u brojanju novca izgubili lični duhovni kompas i zanemarili podatak da neko (ili nešto) tamo negdje iznad broji naše trenutke. U brzini konstantnog prebrojavanja nekakve materijalne gomile, nepromišljeno smo se ogriješili o sate, dane i godine … Continue reading Neka nova ulaganja →

Imaju li nekakvu opasnu neraskidivu povezanost gužve na putu sa gužvama u glavi? Ili one gužve na gradiskim prolazima? Uskim ulicama? Parkinzima? Trotoarima? Parkovima? Imaju li gužve (koju god sabijenost pod time podrazumijevali) ikakvu smislenu sponu sa onim zGUŽVAnim riječima koje su navrle da izađu van, a ne bismo ih smjeli izgovoriti? Posebno ne u … Continue reading zGUŽVAnost →

Šta ako izgubimo vid? Hoće li svijet ostati isti? Onako obojen zbiljom i bezbojan u isto vrijeme… Onako siv, onako jasan, onako upečatljivo detaljan, poput stare fotografije iz vremena sedamdesetih, na kojoj se i danas vide otisci duha vremena i naroda… Hoće li on i dalje postojati, ne obazirući se na naš gubitak? Hoće li … Continue reading Šta ako… →

Čiji su naši uspjesi? Pitanje prikladno za in medias res pristup temi. Odnekud mi pade na pamet da se zapitam jesam li ikada sopstveni uspjeh u bilo kojoj sferi života mjerila brojem pohvala koje su se (ne)očekivano nizale shodno postignućima. Izgleda da bi pitanje trebalo formulisati na sljedeći način: koliko samo puta smo afirmisali svoje … Continue reading Čiji su naši uspjesi? →

Koliko umije zagolicati živce pomisao da nas neko tamo za stolom pored našeg očigledno i transparentno prisluškuje dok vodimo dijalog. Mogli bismo reći da takva naopaka ljudska narav zaslužuje transport u deveti krug pakla (možda pretjerujemo, ali desi se da nam nervi zatitraju nevjerovatnom brzinom, pa natjeraju misli da budu malo surovije). Pokušamo da se … Continue reading ČITAČ NAŠIH KODOVA →